Trenutak hipertenzije,
Arterial hypertension; cerebrovascular diseases Sažetak Povišeni krvni tlak arterijska hipertenzija glavni je čimbenik rizika za moždani udar i druge akutne cerebrovaskularne poremećaje. Opasnost od moždanog udara višestruko je povećana u hipertoničara, a rizik je veći što je krvni tlak viši.
Cerebrovaskularne komplikacije arterijske hipertenzije
Budući da se krvni tlak može relativno jeftino i uspješno liječiti, odgovarajuće antihipertenzivno liječenje jedan je od najvažnijih specifičnih trenutak hipertenzije u primarnoj i sekundarnoj prevenciji cerebrovaskularnih bolesti. Neurološka simptomatologija u osoba s povišenim krvnim tlakom najčešće trenutak hipertenzije učestale potiljačne glavobolje, zujanje u ušima, omaglicu i vrtoglavicu, a postepeno se može razvijati i poremećaj u kognitivnom funkcioniranju.
Najčešće neurološke bolesti povezane s arterijskom hipertenzijom su: hipertenzivna encefalopatija, moždani infarkt i intracerebralna hemoragija. Hipertenzivna encefalopatija klinički je sindrom koji nastaje u slučaju naglog povećanja krvnog tlaka koje premašuje granicu autoregulacije moždanog krvotoka.
Visoki krvni tlak
Ovaj poremećaj obično se javlja kada sistolički krvni tlak poraste na vrijednosti iznad mmHg a dijastolički iznad mmHg. U kliničkoj slici hipertenzivne encefalopatije javljaju se neurološki trenutak hipertenzije i simptomi oštećenja drugih organa srce, bubrezi.
Najčešći cerebralni simptomi posljedica su povećanog intrakranijskog tlaka: glavobolja, vrtoglavica, mučnina, povraćanje, epileptički napadi, poremećaji svijesti i poremećaji disanja. Pored toga, u bolesnika s hipertenzivnom encefalopatijom česti su ispadi vida: nejasan ili zamagljen vid, scintilacijski skotomi, optičke halucinacije pa i kortikalna sljepoća.
- Liječenje hipertenzije u ihd
- Rezistentna i sekundarna hipertenzija Epidemiologija Procjenjuje se da je
- Povišeni krvni tlak (hipertenzija) | Synlab Hrvatska
- Hipertenzija Sensor: Hipertenzija- Tihi ubojica iz sjene - Poliklinika Analiza
- Hipertenzija najčešće nema simptome sama po sebi, što povećava opasnost jer je nerijetko prvi pokazatelj problema oštećenje nekog vitalnog organa.
- Liječenje visokog tlaka
- Novi pristupi u liječenju hipertenzije
- Đumbir za niski tlak
Kliničkim pregledom nalazi se opća hiperrefleksija, hipertenzija turbinates mogu se javiti i žarišni znaci, najčešće hemipareza i zakočenost očnih mišića. Na očnom dnu nalazi se edem papile, hemoragija ili eksudati retine, ponekad i infarkt optikusa.
Hipertenzija Sensor: Hipertenzija- Tihi ubojica trenutak hipertenzije sjene Kr vni tlak je tlak kojim krv djeluje na stjenke krvnih žila arterija. Pri njegovom mjerenju, očitavaju se dvije vrijednosti: sistolički i dijastolički krvni tlak, odnosno pritisak na stjenke krvnih žila kad se srce steže i pritisak koji se javlja kad se srce opušta između kontrakcija. Visoki krvni tlak ili hipertenzija je stanje u kojem je dugotrajni pritisak na arterije dovoljno visok da bi mogao izazvati zdravstvene probleme i oštećenja na vitalnim organima u tijelu, kao primjerice krvnim žilama, srcu, mozgu, trenutak hipertenzije i očima. Neki od najčešćih simptoma koji se javljaju u slučaju hipertenzije su jutarnja glavobolja, vrtoglavica, mučnina, krvarenje iz nosa, te umor ili nesanica, no većina ljudi koji pate od hipertenzije ne pokazuju gotovo nikakve simptome, pa čak ni kada vrijednosti krvnog tlaka dosegnu opasno visoke razine.
Komplikacije ovog poremećaja su teške: edem pluća, akutna anurija, akutna srčana insuficijencija. Moždani udar predstavlja najteži oblik cerebrovaskularne bolesti i uzrokovan je začepljenjem uzroci hipertenzije kod muškaraca u ranoj dobi prsnućem moždanih arterija.
Prema našim istraživanjima na osječkom području slijedeća je zastupljenost različitih podtipova moždanog udara: hemoragijski moždani udar trenutak hipertenzije je u Moždani infarkt posljedica je ishemije i nekroze moždanog tkiva zbog smanjenja moždane cirkulacije ispod kritične granice.
Do infarkta obično dolazi zbog tromboze ili embolije moždane arterije, ali ponekad i zbog izrazitog pada moždane hemodinamike u slučaju kritične stenoze velikih moždanih arterija ili u slučaju izrazite srčane slabosti.
vezani članci
Postepeno sužavanje velikh moždanih arterija neće dovesti do infarkta ukoliko je bilo dovoljno vremena za razvoj trenutak hipertenzije. Nasuprot tome, nagla okluzija do toplina hipertenzija što učiniti zdrave krvne žile dovesti trenutak hipertenzije do infarkta, jer anastomoze nisu razvijene. Glavni simptomi i znaci moždanog infarkta mogu se svesti na nalaz žarišnih neuroloških trenutak hipertenzije pareze ili paralize, utrnulosti, poremećaji govora, smetnje vida, vrtoglavice, poremećaji svijesti i drugo.
Mnogobrojni su uzroci povišenog krvnog tlaka u osoba s akutnim moždanim udarom: ranija hipertenzija, bol, povećan intrakranijski tlak, anksioznost, psihička situacija susret s bolnicom i liječnikom i posljedično oslobađanje stresnih hormona kao što su kateholamini i kortizol. Povišeni krvni tlak može, također, biti kompenzatorni mehanizam koji osigurava odgovarajuću perfuziju mozga.
Zbog sloma moždane autoregulacije moždani protok ovisi o vrijednostima trenutak hipertenzije tlaka. Viša razina trenutak hipertenzije tlaka štiti mozak od oštećenja pa naglo snižavanje krvnog tlaka može rezultirati pogoršanjem neuroloških funkcija. U narednim danima u ovih se bolesnika vrijednosti krvnog tlaka obično smanjuju, ponekad i potpuno normaliziraju bez davanja medikamenata. Visoki krvni tlak može uzrokovati ili potaknuti intracerebralnu hemoragiju.
Najčitanije
Zbog nepovoljnih anatomskih odnosa i načina grananja malih penetrantnih arterija od glavnog arterijskog stabla višegodišnja hipertenzija uzrokuje nastanak tzv. Charcot-Bouchardovih mikoaneurizmi na ovim arterijama. Svako masivno intracerebralno krvarenje dovodi do porasta intrakranijskog tlaka, a u regulaciji hipertenzije u ovih se bolesnika ne smiju koristiti tvari koje uzrokuju intrakranijalnu vazodilataciju.
Pri tome treba voditi računa da se i perfuzijski tlak mozga održava u normalnim granicama.
Moždana autoregulacija osigurava ujednačen moždani protok usprkos velikim promjenama sistemskog krvnog tlaka i usprkos velikim promjenama perfuzijskog tlaka.
Njezine granice moduliraju se pomoću simpatičkog živčanog sustava, reninangiotenzinskog sustava u stijenkama trenutak hipertenzije žila i drugim čimbenicima koji utječu na vazodilataciju i vazokonstrikciju.
Krvni tlak
Autoregulacijska krivulja ima uzlazni tijek do vrijednosti srednjeg arterijskog tlaka od 70 mmHg, zatim ima izgled ravne crte do trenutak hipertenzije srednjeg arterijskog tlaka od mmHg, a potom ponovno uzlazni tijek.
Granice autoregulacije nisu u potpunosti čvrste i mogu se mijenjati u okviru dinamičke fiziološke kontrole. Moždana autoregulacija može u određenim stanjima biti modificirana ili oštećena.
U kroničnih hipertoničara njezine su granice pomaknute udesno i postavljene na višim vrijednostima, a u slučaju dugotrajne šećerne bolesti horizontalni se plato autoregulacijske krivulje skraćuje. U kroničnih je trenutak hipertenzije za uredno snabdijevanje mozga potreban viši krvni tlak negoli u normotenzivnih osoba, pa u tih osoba tlak valja smanjivati vrlo sporo i oprezno. Istovremeno treba imati na umu da u slučaju gubitka moždane autoregulacije i previsoke vrijednosti krvnog tlaka mogu biti opasne zbog izostanka kompenzatorne vazokonstrikcije i porasta transmuralnog tlaka, što može rezultirati drugim komplikacijama.
U tim se slučajevima kontrahirane moždane arterije nepravilno šire poprimajući izgled biserne ogrlice, dolazi do ekstravazacije tekućine i edema mozga. Zbog nejednakog autoregulacijskog otpora istovremeno se razvijaju lokalne ishemijske promjene i diseminirane mikrotromboze.
Stupanj 4 vrlo teška hipertenzija ili viša ili viša Dijagnoza Krvni tlak se mjeri nakon što je osoba sjedila ili ležala 5 minuta.
Po svemu sudeći, oštećenje ili gubitak moždane autoregulacije jedinstven je patofiziološki mehanizam neovisan o karakteru i vrsti moždanog oštećenja.
U slučaju sloma moždane autoregulacije perfuzijski tlak izravno djeluje na prokrvljenost mozga te je u tim trenutak hipertenzije nužno održavati perfuzijski tlak stalnim i na dovoljno visokoj razini. Terapija krvnog tlaka u slučaju trenutak hipertenzije neuroloških bolesti kao što su ishemijski cerebrovaskularni inzult, subarahnoidalno krvarenje, intracerebralno krvarenje i hipertenzijska encefalopatija, značajno se razlikuje od antihipertenzivnog liječenja u drugim bolestima ili izoliranim hipertenzivnim krizama.
Prehrana po bolestima
U spomenutim akutnim neurološkim bolestima velika se pozornost mora posvetiti očuvanju cerebralnog perfuzijskog tlaka koji predstavlja razliku između srednjeg arterijskog tlaka i intrakranijalnog tlaka.
Kada je u pitanju moždani infarkt, u cilju maksimalnog očuvanja neuroloških funkcija povišeni krvni tlak treba snižavati postupno kroz nekoliko dana. Međunarodno preporučenim normalnim vrijednostima krvnog tlaka valja težiti tek u kroničnoj fazi, odnosno, tjedna poslije ishemijskog cerebrovaskularnog događaja. Ova temeljna preporuka sporo snižavanje RR-a, isprva na više vrijednosti ne odnosi se na slučajeve gdje su trenutak hipertenzije i druge opasne popratne bolesti kao što su: srčana insuficijencija, edem pluća, tahikardija, treperenja pretklijetke.
U novije vrijeme počele su se preporučivati niže vrijednosti krvnog tlaka kao ciljanog tlaka u liječenju hipertenzije. Takve preporuke mogle su se čuti od stručnjaka za hipertenziju koji sudjeluju u pisanju smjernica za liječenje. Međutim, taj pristup nije dokazan. U ovom Cochrane sustavnom pregledu analizirana je literatura kako bi se pronašli svi klinički pokusi u kjima je ispitano jesu li niže ciljane vrijednosti krvnog tlaka bolje nego standardne ciljane vrijednosti krvnog tlaka. Analizirano je 7 studija u kojima je sudjelovalo ukupno trenutak hipertenzije od
U ovih se bolesnika brzina snižavanja krvnog tlaka i trenutak hipertenzije antihipertenziva određuje i prilagođava individualno. Idealan antihipertenziv za snižavanje krvnog tlaka u akutnim neurološkim bolestima treba imati trenutak hipertenzije osobine: točno vrijednosno i vremensko upravljanje krvnim tlakom, da nema rebound-fenomena, da ne izaziva efekt premašivanja s inicijalno jakom hipotenzijom, da nema djelovanje na srčani mišić te da ne pogoršava intrakranijski tlak.
Budući da preko tri četvrtine bolesnika s akutnim moždanim udarom prilikom prijemu u bolnicu ima arterijsku hipertenziju, od velike je važnosti da liječnici primarne zdravstvene zaštite, koji se prvi susreću s bolesnikom oboljelim od akutne neurološke bolesti, liječnici neurolozi, internisti i drugi specijalnosti koji provode liječenje ovih bolesnika poznaju i provode naoptimalniju i na znanstvenim dokazima utemeljenu antihipertenzivnu trapiju.
Antihipertenzivno liječenje od iznimne je važnosti u primarnoj i sekundarnoj prevenciji moždanog udara. STOP-Hypertension studija pokazala je kako je rizik u neadekvatno liječenih hipertoničara znatno niži negoli u placebo skupini.
Podstudija SECURE jasno je dokazala da se dugoročnim liječenjem hipertenzije ovim lijekom usporava progresija aterosklerotskog procesa na moždanim arterijama.
U CAPPP studiji diuretici i beta blokatori pokazali su se efikasnijima u prevenciji fatalnog i nefatalnog moždanog udara, a LIFE studija pokazala je veću učinkovitost losartana u odnosu na beta blokator.
Vjerojatno je da su svi raspoloživi antihipertenzivi u određenoj mjeri korisni u prevenciji cerebrovaskularnih komplikacija arterijske hipertenzije te je pravovremeno otkrivanje i primjereno liječenje ovog čimbenika rizika jedna od najvažnijih mjera u prevenciji moždanog udara.
Hrvatsko društvo za neurovaskularne poremećaje Hrvatskog liječničkog zbora i Hrvatsko društvo za prevenciju moždanog udara u tom su smislu dale trenutak hipertenzije smjernice koje je nužno poznavati i provoditi u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Izvorni jezik.
