Zadire u srcu

zadire u srcu

Shakespeare — raj i pakao u nama Shakespeare — raj i pakao u nama Shakespearea s pravom možemo nazvati filozofom umjetnikom; umjetnikom koji u svojim djelima duboko zadire u suštinu čovjekova postojanja i njegova odnosa s bogovima i univerzumom. Shakespeare, čarobnjak riječi, simbol je zadire u srcu čija će djela živjeti vječno jer dotiču srž ljudskog iskustva i postavljaju pitanja koja će ljudima uvijek biti bitna.

Povezani članci

Zašto Shakespeare? Što ga čini toliko posebnim?

Ni manje ni više nego šest puta ćemo susresti taj zahtjev upućen Isusu. Svaki put Isus odbija znak kojim bi ovjerovio svoje poslanje. Sjetimo se da je i napasnik u pustinji tražio od njega znak, a isto tako kad je bio na sudištu, pred Herodom, taj je tražio znak. I dok je visio na križu, između neba i zemlje, tražili su znak da mu povjeruju.

Zašto su nestali ili su zaboravljeni mnogi dramski pisci njegova vremena, dok on opstaje? Ne postoji racionalno objašnjenje. Prateći povijesni tijek, svjedoci smo postojanja umjetnika koji su otvorili put inspiraciji, razotkrili veo misterija postojanja… Veliki dar i velika odgovornost.

zadire u srcu

Da bismo razumjeli Shakespeareovu veličinu, moramo najprije razumjeti kazalište elizabetinskog doba, čija je najsjajnija zvijezda bio upravo on.

To je kazalište nastalo tijekom engleske renesanse za vrijeme vladavine kraljice Elizabete.

  • Ljubuški Informativno, kulturno, sportski portal - Ljubuški u srcu - In medias res
  • Piće magne 6 hipertenzije
  • Koliki je normalan pritisak
  • Hipertenzija i krvarenje iz nosa

Bilo je to posebno kazalište, zbog jedinstvenog spoja obnovljenih klasičnih učenja i srednjovjekovne kazališne tradicije. Upravo Shakespeareovi komadi predstavljaju najbolje izvedbe tog kazališta i pripadaju samom vrhu njegova naslijeđa.

Istražit ćemo nekoliko odlomaka tih djela i preko njih predstaviti veličinu njihova autora.

  • Nova Akropola – Shakespeare – raj i pakao u nama
  • Stanari zgrade u srcu Poluotoka strahuju za svoju sigurnost | Zadarski list
  • Izliječiti i hipertenziju stupnja 3
  • Lijekovi izbora u liječenju hipertenzije u mladih
  • BIBLIJSKA PORUKA DANA
  • Brzo ukloniti napad hipertenzije

KOR: Oh, da nam je muza vatre koja bi uzašla Na ono najsjajnije nebo maštovitosti; Da nam je kraljevstvo za pozornicu, knezovi da glume, A vladari da gledaju veličanstven prizor! Kazalište elizabetinskog doba je jedinstveno.

Vi ste ovdje

Ono povezuje klasična učenja renesanse — koja su istraživala čovjeka, društvo i njihov odnos s univerzumom — sa srednjovjekovnim kazalištem čija su djela izvođena na otvorenom, danju, na gradskim trgovima; jednostavno kazalište bez mnogo vanjskih ukrasa, ali s mnogo kreativnosti i imaginacije.

Shakespeareovo kazalište, kao i većina drugih u Londonu, sadržavalo je u sebi oba ova svijeta.

zadire u srcu

Globe Theatre bilo je kazalište kružnog oblika s otvorenim krovom kako bi izvedbe mogle biti održavane danju, dok je pozornica bila vrlo jednostavna.

Bio je to svijet sačinjen snagom izgovorene riječi i imaginacijom.

Stanari zgrade u srcu Poluotoka strahuju za svoju sigurnost

U magiju tog kazališta možemo se uvjeriti na početku Henrika Petog, jednog od Zadire u srcu najvećih povijesnih djela, u kojem se kor obraća publici: KOR: Pretpostavite da su pojasom ovih zidova sada omeđena dva moćna kraljevstva čija visoko uspravljena i nagnuta čela potpuno razdvaja pogibeljno usko more; svojim mislima popunite naša nesavršenstva; jednog čovjeka rastavite na tisuću ulomaka i načinite u mašti moćnu vojsku; kad govorimo o konjima, pomislite da ih vidite kako vatrena kopita utiskuju u podatnu zemlju; jer vaše misli sad moraju zaodjenuti naše kraljeve, nositi ih amo-tamo, preskačući vremena, zbijajući postignuća mnogih godina u jednu pješčanu uru: da zadire u srcu u tome pomognemo, primite mene da budem Kor ove povijesti; Divno je stvarati svijet riječima i imaginacijom.

Stolica na sceni postaje palača, drvo naslikano na platnu — šuma, a tri naoružana čovjeka — moćna vojska.

To je bio Shakespeareov teatar, a sredstva upotrebljavana za stvaranje tog zamišljenog svijeta bile su riječi koje je napisao, riječi koje potiču našu imaginaciju sve do današnjih dana.

To je stvarna magija kazališta; ne zadire u srcu ga bogata scena i posebni efekti, već sposobnost glumca i gledatelja da zajedno stvore jedan svijet. Naprotiv, publika je pozivana da se priključi izvođačkom činu, da bude njegov aktivan dio.

Shakespeare – raj i pakao u nama

Odličan je primjer govor kralja Henrika upućen njegovoj vojsci, u kojem je potiče da krene na neprijatelja. U miru ništa ne dolikuje tako čovjeku kao čedna mirnoća i poniznost.

Ali kad nam ratna trublja jekne u ušima, tada oponašajte ono što čini tigar: zategnite žile, podjarite svu krv… Sudionici scene nisu bili samo ljudi kralja Henrika, nego i svi gledatelji koji su odlučili postati dijelom predstave.

zadire u srcu

To je bila magija koja je ujedinjavala plemiće sa seljacima, bogate sa siromašnima. Shakespeare im nije nudio samo zabavu, nego i svijet u kojem su mogli živjeti, makar to bilo na nekoliko sati.

Gledatelji su bili dio Learove velike oluje, Macbethova strašnog zločina i Cezarova okrutnog ubojstva. Međutim, Shakespeareove se riječi nisu zaustavljale na tome da stvore svijet izvan čovjeka — one su otvarale vrata nutarnjem svijetu likova.

In medias res

Tijekom renesanse klasična učenja filozofija, umjetnost, znanost, medicina, astronomija i mnoga druga znanja ponovno postaju središte života. Ljudska bića više nisu predstavljala samo podanike pod vlašću gnjevnog Boga koji ih je učio razlikovati dobro od zla. Čovjek je odlučio slušati vlastitu savjest i sam birati svoju sudbinu.

zadire u srcu

Shakespeare je izuzetan primjer umjetnikove sposobnosti rasvjetljavanja psihološkog svijeta čovjeka. U svojim solilokvijima i monolozima, tijekom kojih likovi na sceni pružaju publici, kao svom prisnom prijatelju, mogućnost uvida u svoj nutarnji svijet, pri čemu se otkrivaju najintimnije misli, dvoumljenja i želje — Shakespeare veličanstveno opisuje nutarnju borbu koja se vodi u nama samima, borbu između dobra i zla, vrlina i želja, nutarnjeg raja ili nutarnjeg pakla.

Shakespeare izrađuje ogledalo duše i pruža nam ga u svojim izuzetnim dramama.

Shakespeare – raj i pakao u nama

Postoji li bolji primjer za to od njegova čuvenog monologa iz Hamleta, gdje se neodlučni princ obraća upravo nama za pomoć. Što je ispravno, pita se on: da osveti oca, da u tom pokušaju umre ili da odmah okonča svoj život? Je li plemenitije u duhu trpjeti hitce i strijele hirovite sudbine, ili uzeti oružje protiv mora nevolja i opiranjem njih okončati?

zadire u srcu

Umrijeti — usnuti, ništa više; i jednim snom reći da okončavamo bol u srcu i tisuću prirodnih srazova kojima je tijelo baštinikom; to je svršetak da se usrdno poželi. Umrijeti — usnuti; usnuti, možda snivati. Da, tu je zapreka; jer u toj usnulosti smrtnoj kakvi sni mogu doći, kad se već otresemo ovoga smrtničkog meteža, zbog toga moramo zastati — tu je obzir što tvori zlosreću tako duga života.

Suđenje Stanišiću i Simatoviću zadire u srce Miloševićevog režima

Jer tko bi podnosio bičeve i poruge vremena, nepravdu tlačitelja i prijezir ohola čovjeka, muke necijenjene ljubavi, otezanje zakona, bezočnost javne službe, zadire u srcu zadire u srcu što ih strpljiva zasluga od nevrijednih dočekuje, kad bi sam mogao podmiriti svoj račun što je hipotenzija hipertenzija bodežom?

Tko bi nosio terete, da stenje i znoji se pod tegobnim životom, kad groza od nečega poslije smrti, ta neotkrivena zemlja kojoj se s granice nijedan putnik ne vraća, ne bi smela volju, i nas nagnala radije podnositi sva zla koja imamo nego poletjeti prema drugima koja ne poznajemo?

Tako svijest tvori kukavice od sviju nas, i tako onaj urođeni izgled odlučnosti sav onemoća od blijedoga preljeva misli, a pothvati velike visine i zamaha osvrćući se na to skreću svoje struje ustranu i gube ime djela.

Možda se pitate