Otkucaja srca u razred 3 hipertenzija, Navigacijski izbornik

Fibrilacija ventrikula Aritmije i poremećaji provođenja Normalno srce kuca na pravilan i usklađen način zato što električni impulsi koje stvaraju miociti s jedinstvenim električnim svojstvima započinju niz organiziranih kontrakcija miokarda. Bilo koja bolest srca, uključujući i kongenitalne abnormalnosti strukture npr.

Sistemski čimbenici koji mogu uzrokovati ili doprinijeti poremećaju ritma su poremećaji elektrolita posebice niski K ili Mghipoksija, hormonski poremećaji npr. Anatomija tlak 210 fiziologija Na spoju gornje šuplje vene i visokog lateralnog dijela desnog atrija nalazi se nakupina stanica koje stvaraju početni električni impuls svakog normalnog otkucaja srca, ta nakupina stanica naziva se sinoatrijski SA ili sinusni čvor.

Električno pražnjenje ovih elektrostimulatorskih stanica podražuje susjedne stanice, dovodeći do podražavanja daljnjih dijelova srca u pravilnom nizu. Impulsi se prenose kroz atrije do atrioventrikulskog AV čvora specijaliziranim provodnim internodalnim vlaknima i nespecijaliziranim atrijskim miocitima.

AV—čvor se nalazi na desnoj strani interatrijskog septuma.

Mogućnosti plaćanja:

Njegova brzina provođenja je spora i stoga odgađa provođenje impulsa. Vrijeme provođenja kroz AV—čvor ovisi o srčanoj frekvenciji, i na njega utječu autonomni tonus i cirkulirajući katekolamini kako bi se pri bilo kojoj frekvenciji atrija maksimalno povećao minutni volumen.

Atriji su električno izolirani od ventrikula fibroznim prstenom, osim u anteroseptalnom području. Tamo se nalazi nastavak AV—čvora, Hisov snop, koji ulazi u vrh interventrikulskog septuma, gdje se račva u lijevu i desnu granu snopa, koje završavaju u Purkinjeovim vlaknima. Desna grana snopa provodi impulse u prednju i apikalnu endokardnu regiju desne klijetke.

Lijeva grana snopa se grana na lijevoj strani interventrikulskog septuma. Njezin prednji dio lijevi prednji hemisnop i stražnji dio lijevi stražnji hemisnop podražuju lijevu stranu interventrikulskog septuma, pa se taj dio ventrikula prvi električki aktivira.

Iz tog razloga se interventrikulski septum depolarizira s lijeva na desno, nakon čega slijedi gotovo istodobna hipertenzija cupping oba ventrikula počevši od endokarda kroz zid ventrikula do površine epikarda. Elektrofiziologija: Prolaz iona kroz staničnu membranu miocita je reguliran specifičnim ionskim kanalima koji proizvode cikličku depolarizaciju i repolarizaciju stanice koja se zove akcijski potencijal.

Akcijski potencijal radnog miocita počinje kad se stanica depolarizira iz svojeg dijastoličkog transmembranskog potencijala od —90 mV do potencijala od oko —50 mV. Kod ovog praga podražaja dolazi do otvaranja Na kanala ovisnih o naponu, što uzrokuje brzu depolarizaciju posredovanu utokom Na niz strmi koncentracijski gradijent.

Pratite nas na:

Brzi Na kanal se brzo inaktivira te prestaje utok Na, no otvaraju se drugi ionski kanali ovisni o vremenu i naponu, omogućavajući Ca da ulazi kroz spore Ca—kanale depolarizirajući događaj i K da izlazi hipertenzija 140 80 K kanale repolarizirajući događaj. U početku, ova dva procesa su usklađena i održavaju pozitivni transmembranski potencijal, prolongirajući fazu platoa akcijskog potencijala.

Tijekom ove faze, Ca koji ulazi u stanicu je odgovoran za elektromehaničko spajanje i kontrakciju miocita.

Nakon nekog vremena, utok Ca prestaje i izlaz K se povećava, uzrokujući brzu repolarizaciju stanice nazad na transmembranski potencijal mirovanja od —90 mV. Dok je depolarizirana, stanica je otporna refraktorna na daljnje depolarizirajuće događaje; u početku daljnja depolarizacija nije moguća apsolutni refraktorni periodi nakon djelomične, no ne potpune repolarizacije, daljnja depolarizacija je moguća, no zbiva se sporo relativni refraktorni period.

Postoje dva glavna tipa srčanog tkiva.

Visoki krvni tlak | Nastavni zavod za javno zdravstvo

Tkiva s brzim kanalima radni atrijski i ventrikulski miociti, His—Purkinjeov sustav imaju veliku gustoću brzih Na kanala pa njihovi akcijski potencijali daju slabu ili nikakvu spontanu dijastoličku depolarizaciju i zato je frekvencija aktivnosti elektrostimulatora vrlo sporavrlo brzu inicijalnu frekvenciju depolarizacije i stoga veliku brzinu provođenja a gube refraktornost istodobno s repolarizacijom pa su refraktorni periodi kratki i omogućavaju provođenje ponavljanih impulsa viših frekvencija.

Tkiva sa sporim kanalima SA i AV—čvor imaju nisku gustoću brzih Na kanala pa akcijski potencijali pokazuju bržu spontanu dijastoličku depolarizaciju i zato bržu frekvenciju aktivnosti elektrostimulatorasporu početnu frekvenciju depolarizacije pa je brzina provođenja sporate gubitak refraktornosti koja je odgođena nakon repolarizacije pa su zato periodi refraktornosti dugi što onemogućava provođenje ponavljanih impulsa pri visokim frekvencijama.

Normalno SA—čvor ima najbržu frekvenciju spontane dijastoličke depolarizacije pa njegove stanice proizvode spontane akcijske potencijale brže nego druga tkiva. Zato je SA—čvor dominantno automatsko tkivo elektrostimulator u zdravom srcu. Ako SA—čvor ne proizvodi impulse, ulogu elektrostimulatora preuzima tkivo koje najbrže stvaran spontane akcijske potencijale nakon SA—čvora, obično AV—čvor.

Simpatički podražaj povećava frekvenciju odašiljanja impulsa tkiva elektrostimulatora, dok ju parasimpatički podražaj smanjuje. Normalan ritam: Srčana frekvencija sinus ritma u mirovanju obično iznosi 60— otkucaja u minuti.

Sporija frekvencija sinus bradikardija javlja se u mlađih osoba, osobito sportaša vidi str. Brže frekvencije sinus tahikardija se javljaju pri naporu opterećenjukod bolesti ili emocija zbog simpatičkog podražaja preko živčanih vlakana ili cirkulirajućih katekolamina. Normalno, postoji dnevna varijacija srčane frekvencije, a frekvencija je najniža ujutro neposredno prije buđenja. Malo povećanje frekvencije u inspiriju i smanjenje frekvencije u ekspiriju respiratorna sinus aritmija je također normalno, nastaje uslijed oscilacija vagusnog tonusa a posebno je učestalo u mladih zdravih osoba.

Oscilacije se smanjuju, no ne nestaju potpuno kako osoba stari. Apsolutna pravilnost sinusnog ritma je patološka i pojavljuje se u bolesnika s autonomnom denervacijom npr. P—val označava depolarizaciju atrija.

QRS—kompleks označava depolarizaciju ventrikula, dok T—val predstavlja repolarizaciju ventrikula. PR—interval opstetricije hipertenzija početka P—vala do početka QRS—kompleksa je vrijeme od početka aktivacije atrija do početka aktivacije ventrikula.

Veliki dio ovog intervala označava usporavanje provođenja impulsa kroz AV—čvor. R—R—interval vrijeme između 2 QRS—kompleksa označava frekvenciju ventrikula. Normalne vrijednosti QT—intervala su nešto više u žena i nešto su duže kad je srčana frekvencija sporija.

QT—interval se korigira QTc zbog utjecaja srčane frekvencije. Bradiaritmije nastaju zbog otkucaja srca u razred 3 hipertenzija intrinzične funkcije elektrostimulatora ili blokova u provođenju, uglavnom unutar AV— čvora ili His—Purkinjeova sistema. Većinu tahiaritmija uzrokuje kružni mehanizam engl.

Kružni mehanizam je kružno širenje impulsa kroz 2 međusobno povezana puta s različitim svojstvima provođenja i refraktornim periodima vidi SL. U nekim uvjetima, obično precipitiranim prijevremenim otkucajem, kružni mehanizam može stvoriti kontinuirano kruženje aktivacijskog vala stvarajući tahiaritmiju vidi SL. Normalno, kružni mehanizam spriječava refraktornost tkiva nakon podražaja. Unatoč tome, 3 stanja pogoduju pojavi kružnog mehanizma: skraćivanje perioda refraktornosti tkiva npr.

Povremeno se javlja i poliurija koja nastaje zbog oslobađanja atrijskog natriuretskog peptida za vrijeme prolongiranih supraventrikulskih tahikardija SVT. Mehanizam tipičnog kružnog mehanizma. Dva provodna puta povezuju iste točke.

Provodni put A sporije provodi impuls i ima kraći refraktorni period. Provodni put B provodi impuls normalnom brzinom i ima duži refraktorni period. Normalni impuls stiže u točku 1 i ide kroz provodne putove A i B. Provođenje kroz provodni put A je sporije i zatiče tkivo u točci 2 koje je već depolarizirano i otkucaja srca u razred 3 hipertenzija refraktorno. Nastaje normalni sinus otkucaj.

MSD priručnik dijagnostike i terapije: Aritmije i poremećaji provođenja

Prijevremeni impuls zatiče provodni put B refraktoran i blokiran je, no može biti proveden provodnim putem A zato što otkucaja srca u razred 3 hipertenzija njegov refraktorni period kraći. Prilikom stizanja na točku 2, impuls nastavlja naprijed i unazad provodnim putem B, gdje je blokiran refraktornim tkivom u točki 3.

Nastaje sinus otkucaj s produženim PR—intervalom. Ako je provođenje kroz provodni put A dovoljno sporo, prijevremeni impuls može nastaviti unazad skroz do provodnog puta B, kojem je sada istekao refraktorni period. Ako je i provodnom putu A istekao refraktorni period, impuls može kružnim mehanizmom ponovno krenuti provodnim putem A i nastaviti kružiti, odašiljući svakim ciklusom impuls ventrikulima 4 i unatrag prema atriju 5proizvodeći postojanu tahikardiju kružnog tipa.

Palpacija pulsa i auskultacija srca mogu odrediti srčanu frekvenciju i njezinu pravilnost ili nepravilnost. Ispitivanje venskih jugularnih pulsnih valova može pomoću i dijagnozi AV blokova i atrijskih tahiaritmija. Na primjer, kod kompletnog AV bloka, atriji se naizmjenično kontrahiraju kada su AV zalisci zatvoreni, stvarajući velike a— topovske valove u jugularnom venskom pulsu vidi str.

Malo je drugih fizikalnih otkucaja srca u razred 3 hipertenzija kod aritmija Dijagnoza Anamneza i fizikalni pregled mogu otkriti aritmiju i ukazati na moguće uzroke, no za postavljanje dijagnoze potrebno je snimiti 12 kanalni EKG ili, što je manje pouzdano, papirnatu traku ritma, po mogućnosti tijekom pojave simptoma kako bi se utvrdio odnos između simptoma i ritma.

Analiza EKG zapisa mora biti sistematična, ravnalom je potrebno izmjeriti intervale i otkriti suptilne nepravilnosti. Otkucaja srca u razred 3 hipertenzija dijagnostičke značajke su frekvencija atrijske aktivnosti, frekvencija i pravilnost ventrikulske aktivnosti i njihov međusobni odnos. Nepravilni aktivacijski signali se mogu klasificirati kao pravilno nepravilni ili nepravilno nepravilni bez pravilnog uzorka. Početak atrioventrikulske nodalne tahikardije kružnog tipa.

Pravilna nepravilnost je intermitentna nepravilnost u inače pravilnom ritmu npr. P—valovi koji prethode QRS—kompleksima označavaju sinus bradikardiju ako su P— valovi normalni ili sinusni zastoj arest sa samostalnom atrijskom bradikardijom ako su P—valovi abnormalni. P—valovi nakon QRS— kompleksa označavaju sinusni arest sa samostalnim ventrikulskim ritmom i retrogradnim ventrikuloatrijskim provođenjem.

U tom slučaju, QRS—kompleks je širok.

Nepravilan QRS ritam s odnosom između P—valova i QRS—kompleksa koji slijede nakon njih obično označava sinusnu aritmiju s postupnim ubrzanjem i usporavanjem sinusnog ritma ako su P—valovi normalni.

Pauze u inače pravilnom QRS ritmu mogu biti posljedica blokiranih P—valova abnormalan P—val se obično može prepoznati neposredno nakon prethodnog T—vala ili zato što iskrivljava oblik prethodnog T—valasinusnog aresta ili sinusnog izlaznog bloka vidi str.

Tahiaritmije: Tahiaritmije se mogu podijeliti u 4 grupe, koje se definiraju na temelju pravilnog i nepravilnog izgleda, i na temelju toga je li QRS—kompleks uzak ili širok.

Tahiaritmije s nepravilnim, uskim QRS— kompleksom uključuju atrijsku fibrilaciju AFundulaciju atrija ili pravu atrijsku tahikardiju s promjenjivim AV—provođenjem i multifokalnu atrijsku otkucaja srca u razred 3 hipertenzija. Diskretni P—valovi koji se razlikuju od otkucaja do otkucaja s najmanje 3 različita oblika ukazuju na multifokalnu atrijsku tahikardiju. Pravilni, diskretni, jednolični atrijski signali bez pojave izoelektričnih perioda ukazuju na undulaciju atrija. Tahiaritmije nepravilnih, širokih QRS— kompleksa uključuju gore navedene 4 tahiaritmije, gdje postoji provođenje ili s blokom grane snopa ili ventrikulskom preekscitacijom, i polimorfna ventrikulska tahikardija VT.

Vagusni otkucaja srca u razred 3 hipertenzija ili farmakološka AV blokada mogu pomoći u razlikovanju između ovih tahikardija. S ovim manevrima, sinus tahikardija se ne prekida, no dolazi do njezina usporenja ili razvoja AV bloka, otkrivajući normalne P—valove. Slično tome, undulacija atrija i prava atrijska tahikardija se obično ne prekidaju, nego AV blok otkriva undulacijske valove ili abnormalne P—valove. Najčešći oblici paroksizmalne SVT AV nodalna tahikardija kružnog mehanizma i ortodromna recipročna tahikardija moraju prestati ako se desi AV blok.

Tahiaritmije pravilnih, širokih QRS—kompleksa obuhvaćaju one koje su navedene pod tahiaritmijama pravilnih, uskih QRS—kompleksa, no uz blok grane snopa ili ventrikulsku preekscitaciju, i monomorfnu VT.

Vagusni manevri mogu pomoći u njihovom međusobnom razlikovanju. Kad postoji dvojba, smatra se da je ritam VT zato što neki lijekovi za SVT mogu pogoršati kliničko stanje ako je ritam VT, no isto ne vrijedi u obrnutom slučaju.

Krvni tlak, šećer i masnoće – idealne vrijednosti? | Zdravlje - Kreni zdravo!

Liječenje Potreba za liječenjem se razlikuje; a odluka ovisi o simptomima i rizicima aritmije. Asimptomatske aritmije bez ozbiljnih rizika ne zahtijevaju liječenje, čak i dijeta kod visokog krvnog pritiska se pogoršaju.

Simptomatske aritmije mogu zahtijevati liječenje kako bi se poboljšala kvaliteta života. Aritmije koje mogu ugroziti život, treba liječiti. Liječenje je usmjereno na uzrok. Ako je potrebno, koristi se izravna antiaritmička terapija, uključujući antiaritmike, kardioverziju— defibrilaciju, elektrostimulatore ili kombinaciju navedenog.

Bolesnicima s aritmijama koje su uzrokovale simptome ili je vrlo vjerojatno da će izazvati simptome hemodinamske nestabilnosti može biti zabranjeno voziti dok se ne procijeni terapijski odgovor. Antiaritmici Većina antiaritmika se svrstava u 4 glavna razreda Vaughan—Williamsova klasifikacija na osnovi njihovih otkucaja srca u razred 3 hipertenzija elektrofizioloških učinaka na stanicu vidi TBL.

Digoksin i adenozin nisu uključeni u Vaughan—Williamsovu darsonval hipertenzija. Digoksin je vagotonik koji skraćuje refraktorni period atrija otkucaja srca u razred 3 hipertenzija ventrikula, produžujući vrijeme provođenja kroz AV— čvor i refraktorni period AV—čvora. Adenozin usporava ili blokira provođenje kroz AV—čvor i može prekinuti tahiaritmije koje ovise o provođenju kroz AV—čvor za svoje samoodržanje.

Razred I: Blokatori Na kanala lijekovi koji stabiliziraju membranu blokiraju brze Na kanale, usporavaju provođenje u tkivima s brzim kanalima funkcionirajući atrijski i ventrikulski miociti, Otkucaja srca u razred 3 hipertenzija sustav. Lijekovi razreda I se dalje dijele u podskupine ovisno o kinetici učinaka Na kanala. Lijekovi razreda Ib imaju brzu kinetiku, lijekovi razreda Ic imaju sporu kinetiku, a lijekovi razreda Ia imaju kinetiku srednje brzine. Kinetika blokiranja Na kanala određuje srčanu otkucaja srca u razred 3 hipertenzija pri kojoj se uočavaju njihovi elektrofiziološki učinci.

Kako lijekovi razreda Ib posjeduju brzu kinetiku, njihovi elektrofiziološki učinci se vide samo pri brzim srčanim frekvencijama. Zbog toga EKG koji je snimljen tijekom normalnog ritma i normalne frekvencije obično ne pokazuje znakove usporavanja tkiva s brzim kanalima. Lijekovi razreda Ib nisu vrlo potentni antiaritmici i imaju minimalne učinke na atrijsko tkivo.

Lijekovi razreda Ic imaju sporu kinetiku i zato elektrofiziološki djeluju na sve srčane frekvencije. Stoga, EKG snimljen tijekom normalnog ritma i normalne srčane frekvencije obično pokazuje usporavanje provođenja tkiva s brzim kanalima. Lijekovi razreda Ic su potentniji antiaritmici. Kod lijekova razreda Ia, koji imaju kinetiku srednje brzine, učinak usporavanja provođenja tkiva brzim kanalima može ili ne mora biti očit na EKG zapisu snimljenom pri normalnom ritmu i normalnoj frekvenciji.

Lijekovi razreda Ia također blokiraju repolarizirajuće K kanale, produžujući refraktorni period tkiva s brzim kanalima. Ovaj učinak je vidljiv na EKG zapisu kao produživanje QT—intervala čak i pri normalnim frekvencijama.

Lijekovi razreda Ib i Ic ne blokiraju izravno K kanale. Ne Nalazi li se RS u bilo kojem prekordijalnom odvodu? Najviše zabrinjavajuća nuspojava je proaritmija, aritmija koja nastaje zbog upotrebe antiaritmika i koja je teža od aritmije koja se liječi.

Izvori: Harrison's principles of internal medicine [46] ostali [47] [48] [49] [50] [51] Dijagnoza hipertenzije se postavlja kada bolesnik ima trajno povišeni krvni tlak.

Lijekovi razreda Ia mogu izazvati torsades de pointes VT; lijekovi razreda Ia i razreda Ic mogu organizirati i usporiti atrijske tahiaritmije dovoljno da omoguće AV provođenje s naglašenim ubrzanjem frekvencije odgovora ventrikula. Svi lijekovi razreda I mogu pogoršati VT. Također teže k smanjenju kontraktilnosti ventrikula. Budući da je vjerojatnija pojava nuspojava lijekova razreda I kod bolesnika sa strukturalnom bolesti srca, lijekovi razreda I se načelno ne preporučuju kod takvih bolesnika.

Stoga se ti lijekovi obično upotrebljavaju samo kod bolesnika koji imaju strukturnu bolest srca, no kod kojih nema terapijske alternative.